Imam 47 godina i tek sad sam shvatila da volim kad me gledaju

Imam 47 i tek ove godine sam shvatila šta me stvarno uzbuđuje. I nije moj muž, iako ga volim. Desilo se na Vlašiću prošlog ljeta, terasa kafića, bila sam u običnoj haljini, ništa posebno, i čovjek za susjednim stolom je gledao u mene pet sekundi duže nego što treba. Pet sekundi. Toliko. Vratila sam se u apartman i vodili smo ljubav sa mužem kao deset godina nismo. Otad, moje fantazije su se pomjerile. Nisu o njemu. O tome da budem gledana. Vanilla smo, dvadeset i jedna godina zajedno, troje djece (najstarija na fakultetu u Zagrebu). Nikada u lifestyle-u. Ne znam ni da li želim 'nešto da radim'. Želim samo da budem gledana kao žena u prostoriji, ne kao 'majka Hare'. Kako pričaš o ovom sa nekim ko misli da nam je sve okej u krevetu? I da li je u redu htjeti samo pogled, bez ostalog?