Sin 16 godina pitao me direktno zašto vi i tata imate odvojene kalendare

Grbavica. Subota popodne. Pere ruke u kuhinji, ja perem suđe, on kaže iz nigdje pitanje. "Mama, zašto imate sa tatom dva kalendara na frižideru". Stala sam. Rekla sam jer imamo razne obaveze. On kaže "Ne, kalendar B ima samo inicijale i mjesta gdje vas ne nazovem". Šutila sam možda 10 sekundi. Rekla sam "razgovaraćemo poslije". Sad je 23h, on je u svojoj sobi, ja sjedim sa kafom i ne znam šta da kažem. Muž je u Tuzli kod njegove majke. Ja sam u panici. Sin je pametan, opaza sve, već 2 godine sumnjam da je nešto skontao. Ne želim da lažem. Ne želim da kažem cijelu istinu jer ima 16. Ako kažem nešto okolnim putem on će znati da nešto ne stoji. Ako kažem "to je odraslo i ne tiče te se" on će to čuti kao potvrdu. Šta govoriti tinejdžeru kad postavlja precizno pitanje. Ne tražim da branim lifestyle, tražim formulaciju koja ne uništi povjerenje sa sinom.