U Mostaru prošlog ljeta uradila sam nešto što ne pričam mužu

U Mostaru prošlog ljeta, seminar za posao, hotel kraj Starog mosta, tri dana. Posljednje veče ostala sam u baru sa kolegom iz Beograda. Letiš sutra ujutro. Ništa fizički. Mora se reći. Ali pričali smo četiri sata o stvarima koje nisam nikada rekla mužu — o jednom događaju kad sam imala 22 koji nikada nisam dijelila, o tome kako se osjećam kad me neko slučajno dotakne u tramvaju, o tome zašto izbjegavam večere sa svekrvom. [Ž36], udata osam godina, jedan sin (4), Marijin Dvor. Moj muž je dobar čovjek. Stvar zatvorena. Problem — kad sam se vratila u Sarajevo, gledam ga kako vozi sina u vrtić ujutro i shvaćam da nijedna od onih stvari iz Mostara nikada mu nije ispričana. Niti jedna. Da li mu kažem? Ćutim? Bolan, nemam pojma.