Zašto svi misle da znam šta radim. Ne znam.

Zašto svi misle da znam šta radim. Ne znam. Sjedim na balkonu, jedanaest navečer, susjed gore sluša Bijelo dugme treću pjesmu zaredom, dijete spava, žena u sobi gleda nešto, ja na balkonu. I ne znam. Imam 41. Žena 39. Grbavica. Dvoje djece. Brak 13 godina. Otvoreni odnos formalno od prošlog ljeta. Bili smo sa dva para, jednom solo ženom, sve uredno, sve dogovoreno. Pravila respektovana. Nikakvih problema. Ali svi me pitaju kako vam ide. Prijatelji koji znaju, sestra koja je saznala slučajno, čak i taj jedan kolega sa posla. Svi pitaju kao da ja imam neki sistem ili filozofiju koja vodi. Ja nemam ništa. Mi radimo iz dana u dan, iz iskustva u iskustvo, gradimo dok hodamo. I sad imamo situaciju da je drugi par sa kojim smo bili počeo da se raspada. Oni se razdvajaju. Žena njegova je nas dvoje krivila u jednoj poruci ženi mojoj. Ne direktno ali implicirala. Da su se njihove pukotine produbile poslije nas. Da nisu zacijelili. Ja sad mislim — možda smo nešto pogriješili a da nismo svjesni. Možda postoji znanje koje treba da imamo a nemamo. Možda parovi koji ulaze u ovo bez čitanja, bez razgovora sa starijim parovima, bez nekog vodiča, nešto previđaju. Postoji li negdje neki resurs ili neki način da se pripremimo bolje. Mi smo improvizatori. To je počelo da me brine. Bona, šta vi radite kad osjećate da nije sve pod kontrolom?