Godinu dana nakon kemo. Tijelo više nije moje, muž kaže volim te — ne vjerujem

Sinoć me muž opet gledao pod tušem i opet sam skrenula pogled. Deseta godina u Maksimiru i ne mogu ga gledati kako me gleda. U veljači prošle godine dijagnoza rak dojke, lijeva uklonjena, rekonstrukcija zasad privremena. Kemoterapija završila u listopadu, kosa tek izlazi, trepavica još uvijek skoro nema. Zovem se Ana, [Ž38]. Muž je bio betonska gromada cijelo vrijeme. Vozio na svaku terapiju, spavao na stolici u bolnici, kuhao kad nisam mogla stajati. Sada nježno počinje vraćati seks u naš život i kaže da me želi kao prije. Glavom mu vjerujem. Ali kada mi dotakne ožiljak — skamenim se. I ne razumijem je li to njega ne uzbuđuje ili ja sama sebi ne dam. Najčudnije — želja se vratila. Snažno. Ali ne prema njemu nekako, već prema fantazijama gdje me želi stranac koji ne zna što je bilo. Kao da bi tuđi pogled mogao vratiti osjećaj da sam još uvijek žena a ne pacijentica. Ne znam je li ovo normalno ili neka vrsta bijega. Je li tko prošao kroz onko i vratio se tijelu kroz seks — kako je bilo kod vas? Tuđi pogled pomaže ili udaljava od partnera? Iskreno mi treba realnih odgovora.