Mislim da sam svjedok da se zaljubljujem u nekog drugog

Mislim na njega cijeli dan, pa se i u snu pojavljuje, pa kad zazvoni telefon nadam se da je on a kad nije razocaranje me hvata kao kad si gladan a nema nista u frizideru osim sira. Nikad nisam mislila da cu biti taj clovjek koji to radi. Imam 33 godine, muz 35, dijete od 4. Zivimo u Maksimiru. Ja sam u marketingu, on arhitekt. On (drugi) je kolega iz druge firme s kojom imamo projekt, vidim ga jednom tjedno na sastanku, ponekad odemo na kavu poslije. Nista se nije desilo. Ni dodir. Ali znam. Znam u nacinu kako me gleda kad nesto kazem i kako se sjeti detalja koje sam spomenula prije mjesec dana. Muz ne primjecuje nista, mi smo i dalje normalni, vodimo dijete u vrtic, gledamo seriju navecer. Pas je nedavno povracao u dnevnoj, morala sam cijeli tepih cistiti. Sto da radim? Da prekinem projekt, da se izbacim s njega, ili da pricam s muzem prije nego sto se desi sto. Bojim se obje opcije. I bojim se sebe.