Ne mogu više pretvarati da je gostion s parovima slučajno svaki tjedan Šest mjeseci ulazim u istu pizzeriju na Maksimiru utorkom u 19:30. Šest mjeseci tamo zatičem isti par za istim stolom. Šest mjeseci kupujemo jedni drugima vino i razgovaramo dva sata. Nije slučajno. [Ž35], muž moj [M38], dvije godine u lifestyleu, dijete od četiri. Par u pizzeriji nije znanje o lifestyleu, nemaju veze s našom scenom. Obični ljudi. On je arhitekt, ona radi u školi. Imaju dvoje djece. Muž moj zna da idem na utorke. Ne zna ko su oni. Mislim. Možda sluti. Nikad nismo ništa fizički napravili. Ali sam zaljubljena u nešto u dinamici između nas troje za tim stolom. Kako se ona okreće prema meni dok on priča. Kako mi pruža ruku preko stola kad se smijem. Kako on čeka njen pogled prije nego što naruči piće. Ovo nije lifestyle. Ovo je nešto drugo i nemam za to riječ. Možda netko ima.