U Dubrovniku proslog ljeta upoznali smo par

U Dubrovniku proslog ljeta upoznali smo par, par dana smo izlazili zajedno. Bilo je prijateljski. Razmijenili smo brojeve. WhatsApp grupa. Tjedan dana kasnije oni su nam pisali da bi htjeli da se nadjemo opet, ne samo na kavi. Imam 36, supruga 34, bez djece, oboje radimo u IT-u u Zagrebu (Donji grad). Oni su iz Osijeka, slicna dob, jedno dijete. Mi smo prije razgovarali apstraktno o tome, nikad konkretno. Sad je konkretno. Sjedimo na njihovoj poruci tri tjedna. Ne odgovaramo. Ne odbijamo. Ona kaze da bi mozda. Ja kazem da bi mozda. Niko ne zove prvi. Pitanje: kako se uopce vodi taj razgovor s drugim parom prije nego sto se nesto desi? Granice, ocekivanja, sto ako jednom postane neugodno. Treba li se vidjeti prvo bez ikakve namjere, samo veceriti? Ili je to glupo jer smo se vec vidjeli i znamo da postoji privlacnost. Trebamo prakticne korake, ne filozofiju.