Komšijski stan je previše blizu. Čuli smo ih i oni nas. Sada je lift čudan Naš stan deli zid sa komšijama, stara zgrada na Dorćolu, tanki zidovi. Slušali smo ih godinu dana. Sinoć smo shvatili da su oni nas čuli. Imali smo par u poseti. Glas muža u liftu jutros je rekao 'dobro jutro' na način koji zna. [M41], partnerka [Ž38], u ovom stanu šest godina. Dobro jutro je uvek bilo lako. Sada je teško. Nisu loši ljudi — u tome je stvar. Samo ne znamo gde da gledamo kad se sretnemo u liftu. Partnerka mi je sinoć rekla 'ne mogu više da živim ovde'. Nemam pravo pitanje čak. Samo utisak. Neko je živeo sa ovim? Prolazi ili postaje kronično?