Pravoslavka u sceni, sveštenik na ispovesti mi je rekao da se odvojim od muža [Ž36]
Milica, 36, Kragujevac. U lifestyle scene sa muzem pet godina, pre toga praktikovana pravoslavka u porodičnoj crkvi. Brak osam godina, jedno dete. Polako sam se vraćala u veru pre dve godine, ne zbog skandala ili gubitka, prosto godine donese nešto. Tihu potragu. Počela sam da idem na liturgiju nedeljom, sama, krijem od muža jer ne razume. Pre tri meseca sam otišla na ispovest prvi put posle dvadeset godina. Mlad sveštenik, nije me poznavao, slušao me dva sata bez prekida. Kad sam izgovorila šta sa muzem radimo, lice mu se nije promenilo niti je osudio. Slušao me dalje. Kad sam završila, rekao je sledeće. Da ako stvarno želim euharistiju, treba sa muzem da prestanem te aktivnosti, ili da se odvojim. Ne da prijavim greh i nastavim. Ne kompromis. Da Boga ne možeš pomeriti sa pola brda. Tri meseca sam ostala. Ne idem više u crkvu. Ne mogu da prekinem mužu nešto što nam je pet godina od najljepših iskustava. Ali ne mogu ni da uđem u liturgiju sa znanjem da sam laž preda mnom. Pitam pravoslavne braće i sestre ovde, postoji li sveštenik u Srbiji koji ima drugaciji pristup? Ne tražim onoga koji će potvrditi šta ja hoću, tražim onoga koji razume realnost a ne nudi samo crno-belo. Da li se vera i lifestyle mogu u nekoj formi pomiriti, ili je sveštenik bio jednostavno u pravu?