Prošlog utorka mi je rekla da želi da proba sa kolegom iz kancelarije
Prošlog utorka mi je rekla, dok je sečkala paprike za večeru, jednom rukom, drugom proverava poruke, da želi da proba sa Markom iz kancelarije. Marko sa kojim mi smo bili na svadbi pre tri godine. Marko koga je naša kuma upoznala. Ja [M42], ona [Ž39], dvoje dece (10 i 7), Vračar. U lifestyle-u smo četiri godine. Pravilo je oduvek bilo — stranci. Uvek stranci. Par okupljanja godišnje u jednom stanu kod Slavije, sve diskretno. Sada dolazi sa imenom. Marko. I dok izgovara ime gleda u dasku za sečenje. Ne u mene. Ej, taj pogled na dasku me jede tri dana. Pitao sam je da li su već pričali. Rekla je ne. Ne verujem. Žene ne dolaze sa konkretnim imenom bez pretpriprema. Neko ko je prošao kroz ovo — kako razlikuješ predlog od činjenice?