U Novom Sadu prošle jeseni sam uradila nešto što ne pričam mužu
U Novom Sadu prošle jeseni, hotel kod Petrovaradina, poslovni seminar tri dana. Poslednje veče ostala sam u baru sa kolegom iz Zagreba. Letiš mu sutra ujutro. Ništa fizički. Mora se reći. Ali smo pričali četiri sata o stvarima koje nikada nisam rekla mužu — o jednom događaju kad sam imala 20 koji sam zauvek prećutala, o tome kako se osećam kad me neko slučajno dotakne na poslu, o tome zašto ne volim vikend kod njegove majke. [Ž37], udata devet godina, jedna devojčica (5), Dorćol. Moj muž je dobar čovek. Tačka. Problem — kad sam se vratila u Beograd, gledam ga kako pravi kafu ujutro i shvatam da nijednu od tih stvari nikada nisam pomenula njemu. Niti jednu. Kažem mu? Ćutim? Brate, ne znam šta sa ovim.